Kontroverzni rijaliti program „Ostrvo nevinosti“, koji emituje britanski Kanal 4, bavi se pitanjem gubitka nevinosti među dvadesetogodišnjacima. U emisiji, učesnici rade sa seksualnim surogatima kako bi napokon prekinuli sa svojom nevinosti, što je izazvalo brojne polemike u javnosti. Tvrdnje da je sve više odraslih koji nisu imali seksualni odnos pokrenule su ozbiljne razgovore o ovoj temi.
Prema istraživanju Univerzitetskog koledža u Londonu, koje je obuhvatilo 16.000 ispitanika, svaki osmi 26-godišnjak u Velikoj Britaniji još uvek nije imao seksualni odnos. Samo 1% Britanaca gubi nevinost između 23. i 26. godine. Mnogi učesnici emisije izražavaju osećaj nelagode i osećaju da s njima nešto nije u redu jer nikada nisu imali nijedan oblik seksualnog kontakta.
Tom, student glume, ističe kako bi gubitak nevinosti za njega značio oslobađanje od mogućih ismijavanja. Emisija je naišla na osude zbog svoje prirode, sa mnogima koji je nazivaju „eksploatatorskom“ i „jezivom“. Međutim, ona takođe otvara važne teme o nevinosti i očekivanjima koja društvo postavlja pred mlade ljude. U kolumni lista Metro, dvadesettrogodišnja Hana priznaje da joj je cilj da do kraja godine stupi u seksualni odnos, opisujući kako se oseća kao da joj je to nešto što svi imaju osim nje.
Iako neki mladi ljudi nemaju potrebu za seksom ili žele da sačekaju „posebnu osobu“, raste broj onih koji se suočavaju s pritiscima modernog društva. Psihoterapeutkinja Kejti Kalahan ističe da je savremeni svet prepun seksualnog sadržaja, što vodi do površinskih kontakata koji ne omogućavaju stvarnu bliskost. Dodatno, pritisak da se bude savršen na društvenim mrežama može dovesti do gubitka samopouzdanja i izbegavanja seksualnog kontakta.
Učesnici emisije „Ostrvo nevinosti“ suočavaju se s idealizovanim slikama lepote na mrežama, što stvara osećaj nesigurnosti. Ema, učesnica rijalitija, priznaje da se oseća bezvredno u poređenju sa savršenim influenserima na Instagramu. Tvorci emisije su stoga odlučili da svi učesnici nose uniforme kako bi skrenuli pažnju sa fizičkog izgleda i usmerili je na unutrašnja osećanja.
Pored toga, društvena situacija i politički kontekst igraju značajnu ulogu u odlukama mladih da se odluče za apstinenciju. Pojava feminističkog pokreta 4B, koji poziva žene da odbace veze s muškarcima kao oblik zaštite, dodatno je doprinela porastu broja nevinih ljudi. Ovaj pokret se širi i među ženama na Zapadu, naglašavajući svesnu odluku da se izbegavaju potencijalno opasne situacije.
Konačno, nevinost može postati začarani krug. Mladi se često suočavaju s osudama i čuđenjem kada priznaju svoju nevinošću, što dodatno pogoršava njihovu situaciju. Hana opisuje kako je njeno priznanje prijateljima naišlo na šok, što je samo dodatno produbilo njen osećaj izolacije.
U zaključku, iako se za mnoge mlade ljude čini da je gubitak nevinosti daleki cilj, postoje načini da se prevaziđu ovi izazovi. Kejti savetuje da je važno prvo razviti dobar odnos sa sobom, upoznati svoje telo i ono što prija, kako bi se smanjio strah od nepoznatog prilikom ulaska u seksualne odnose. U ovom kontekstu, „Ostrvo nevinosti“ postaje više od zabave; ono otvara pitanja o identitetu, normama i očekivanjima koja mladi ljudi nose sa sobom.