Samo dan prije otvaranja Olimpijskih igara u Parizu, više od milijun karata je ostalo neprodano, ali je ipak prodano više od 8,8 milijuna karata. Troškovi organizacije Olimpijade su dostigli gotovo devet milijardi eura, a očekivanja o dobiti su neizvjesna. Cijene karata za popularne sportove poput atletike, košarke i plivanja variraju od 24 do 980 eura.
Neki zvaničnici procenjuju da će ovi događaji imati psihološki, umjesto ekonomski, uticaj na zemlju i promovisati njen ugled u svijetu. Međutim, iskustva prethodnih organizatora velikih sportskih događaja pokazuju da su troškovi često nadmašili planirane iznose. Na primjer, Grčka je potrošila dvostruko više nego što je planirala za Olimpijadu 2004. godine.
Lokalno stanovništvo često se suočava sa gužvama, povećanjem cijena, i rastom kriminala tokom ovakvih manifestacija. Na primjer, cijene za posjet Ajfelovom tornju i Luvru su već porasle. Kompanije kao što je Air France i KLM su primijetile pad broja putnika ka Parizu tokom ljeta, što dovodi do gubitaka. Slično je iskustvo i s AirBnB-om, gdje su cijene smještaja u Parizu pojeftinile zbog manje tražnje od očekivane.
Iako očekivanja od velikih sportskih događaja mogu biti optimistična, turisti najčešće izbjegavaju lokacije zbog gužvi i poskupljenja. Analize pokazuju da su prihodi od turizma mogli pasti umjesto rasti za zemlje domaćine, kao što je bio slučaj sa prethodnim Olimpijadama. Očekuje se da će i Francuska doživjeti slične posljedice zbog manje turista i smanjenih prihoda od turizma.
