Povišene temperature mora za oko pet stepeni Celzijusa na površini i jedan stepen u dubini mijenjaju uslove života u moru, a zatim i svoje stanovnike, ali, prema tvrdnjama stručnjaka, Jadran još uvijek uveliko zadržava izvorni biodiverzitet odnosno biološku raznovrsnost.
Prema podacima s automatske plutače Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) u Dubrovniku, juče je u 17.00 sati izmjerena rekordna temperatura mora od 29.7 stepeni Celzijusa, koja je potom još malo narasla – na 29.8 stepeni. DHMZ zadržava rezervu prema proglašenju podatka rekordnim, napominjući da je potrebno provesti sve stepene kontrole podataka kako bi se podaci kao takvi uvrstili u meteorološku bazu.
Do sada je apsolutno najviša temperatura mora u Hrvatskoj na stanicama DHMZ-a izmjerena 21. jula 2015. u Rabu i iznosila je 29.5 stepeni.
Okeanograf s Instituta Ruđer Bošković, Ivica Vilibić, objašnjava da su rekordne temperature mora posljedica dugotrajnog zagrijavanja i to u vrijeme kada je, zbog dužine dana, Sunčevo zračenje najveće u godini. To zagrijavanje, koje traje već sedmicama, ugrijalo je površinu cijelog Jadranskog mora na vrijednosti od oko pet stepeni više od prosjeka za ovaj dio godine, prema podacima Evropske službe za more.
Rekordne temperature mora zadržavaće se sve dok bude trajao aktuelni toplotni val, a ako nekad tokom ljeta bude zapuhala malo jača bura – tada će i ljudi i svijet u moru privremeno „odahnuti“, odnosno temperature mora uz obalu bi se snizile, kazao je Vilibić.
Ivica Vilibić napominje da su jednako veliki problem zagrijavanju same površine mora – promjene u dubokim dijelovima Jadrana. Taj porast je posljedica donosa toplote s površine mora, pa se stoga može očekivati i dalji porast temperature u cijelom stubu mora. Sve to značajno utiče na biljni i životinjski svijet u moru, pogotovo na vrste koje su manje pokretne i manje prilagođene većim promjenama temperature, a jedna od posljedica zagrijavanja jest i širenje stuba mora, odnosno porast nivoa mora.
Biološka okeanografinja na Institutu za more i priobalje u Dubrovniku Mirna Batistić kaže da kratki poremećaji temperature nemaju velike posljedice po živi svijet mora. Međutim, priznaje da dugotrajnije promjene mijenjaju odnose u staništima.
Od devedesetih godina ide stalno mjerenje otvorenog mora i to je još bolji pokazatelj. Ne samo ono u priobalju gdje se lako zagrije more, nego i duboki sloj, 200-800 metara dubine i to je u zadnjih 30 godina jedan stepen poraslo i ima trend povećanja. I to nije baš bezazleno, kaže i precizira:
„Zabilježili smo neke vrste toplijih mora koje ulaze sa strujom i neke se zadrže za toplije sezone. One se zimi ne uspijevaju održati, ali se mali broj uspije održati. Ipak, stanje u Jadranu je dobro, njegova visoka biološka raznolikost se održava, domaće vrste uspješno ograničavaju rast populacije došljaka.“
Vrste koje dolaze ne uspijevaju zatvoriti ciklus u Jadranskom moru i nestaju, onda ponovo dolaze. Nadamo se da će tako i ostati, kaže.
Vilibić napominje da gotovo nema svojstva mora koje se ne mijenja u posljednjim decenijama. Npr. hemija mora: količina otopljenog kiseonika u dubljim slojevima je vrlo osjetljiva na ovakve promjene, te se smanjuje u dubokim morima. Ne samo u Jadranu nego u cijelom svijetu.
Takođe, zbog veće raslojenosti mora, manje hranjivih soli dolazi blizu površine mora, odnosno u područje u kojem se odvija fotosinteza, što ima za posljedicu siromašniji živi svijet. To se odnosi na sve zajednice od primarne produkcije, fitoplanktona, pa nadalje. Postoje još mnoge posljedice – npr. acidifikacija mora i transport ugljika u duboke slojeve, budući je more rezervoar za ugljen-dioksid u atmosferi.
