Srbija planira tranziciju na obnovljive izvore do 2050.

Dragoljub Gajić avatar

Srbija, koja više od 60% svoje struje dobija iz uglja, planira značajne promene u svom energetskom sektoru do 2050. godine. Cilj je prelazak na obnovljive izvore energije, uz razmatranje mogućnosti izgradnje nuklearnih kapaciteta. Ove informacije dolaze nakon usvajanja Integrisanog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (INEKP) u decembru prošle godine, kojim se predviđa postepeno napuštanje uglja kao glavnog izvora energije.

Miloš Colić, direktor kompanije New Energy Solutions, koja se bavi razvojem obnovljivih izvora energije, ističe da Srbija trenutno baznu energiju dobija iz uglja, ali i uvozi dodatne količine kako bi zadovoljila potražnju. Da bi se postigla karbonska neutralnost do 2050. godine, potrebna su značajna ulaganja u obnovljive izvore, kao i u nuklearnu energiju, što je opcija koju Beograd intenzivno razmatra. „Nuklearna energija i obnovljivi izvori imaju nizak nivo emisije štetnih gasova, što ih čini ključnim u borbi protiv klimatskih promena,“ objašnjava Colić.

On dodaje da dok obnovljivi izvori zavise od vremenskih uslova, nuklearna energija pruža stabilnu i pouzdanu isporuku. Prema njegovim rečima, ne treba brinuti o mogućem takmičenju između sektora obnovljivih izvora i nuklearne energije, jer je struktura investitora drugačija. Privatne kompanije pretežno investiraju u obnovljive izvore, dok će država biti glavni investitor u nuklearnu energiju, uz mogućnost javno-privatnih partnerstava.

U proteklih deset godina, privatni sektor je u razvoj vetroelektrana i solarnih elektrana u Srbiji uložio više od 1,5 milijardi evra. Iako su novi kapaciteti izgrađeni i projekti razvijeni, razvoj obnovljivih izvora se usporio u poslednje dve godine. Ključni izazovi se više ne odnose na kapital, već na sposobnost sistema da prati započeta ulaganja.

Trenutno, Srbija ima instaliranih 3.683,4 megavata zelene energije, pri čemu najveći udeo čine velike hidroelektrane. Udeo novih kapaciteta iz obnovljivih izvora, bez velikih hidroelektrana, je porastao zahvaljujući ulaganjima privatnog sektora. Strategijom za razvoj energetike Srbije do 2050. godine predviđa se da će nuklearna energija doprineti sa 1.200 megavata struje.

Pripreme za nuklearni program su započete, a Beograd sarađuje sa Rusijom i Francuskom. Ova saradnja predstavlja prve konkretne korake nakon gotovo četiri decenije, tokom kojih je bio na snazi moratorijum na izgradnju nuklearnih postrojenja. „Važno je da postoji društveni konsenzus o opredeljenju za nuklearnu energiju,“ naglašava Colić.

On ukazuje na to da će Srbija za ovaj poduhvat morati da se osloni na međunarodne partnere sa iskustvom u korišćenju nuklearne tehnologije. „Implementacijom ovih tehnologija, dobićemo tehnološki zamajac kao zemlja,“ dodaje Colić. On veruje da je nuklearna energija adekvatna zamena za baznu energiju koju Srbija trenutno dobija iz uglja, a u kombinaciji sa baterijskim skladištima može stvoriti pouzdan energetski miks.

Na planu investicija, ulaganja u obnovljive izvore ostaju najpristupačnija za investitore, ali energija koja se iz njih dobija varira. Colić takođe ističe da gas može doprineti energetskoj tranziciji i obezbediti stabilnu komponentu u energetskom miksu. Srbija planira izgradnju elektrane na gas u saradnji sa Azerbejdžanom, a investicija od 600 miliona evra bi trebalo da se realizuje do 2029. godine.

Ove promene predstavljaju ključne korake ka održivoj i ekološki prihvatljivoj energetskoj budućnosti Srbije, dok se zemlja suočava sa izazovima i preprekama na putu ka karbonskoj neutralnosti.

Dragoljub Gajić avatar