Situacija s rudarenjem i dobivanjem litija u Srbiji podsjeća na fudbal, gdje mnogi misle da znaju sve o litiju. Nažalost, mnogi ljudi s titulama i zvanjima se bave zaštitom životne sredine u ovoj temi, a nikad nisu radili u toj oblasti. Društvene mreže su doprinijele širenju laži i dezinformacija o rudarstvu i dobivanju litija u Srbiji.
Dr. Branislav Simonović, naučni savjetnik za zaštitu životne sredine, vjeruje da se Projekt „Jadar“ može realizirati s minimalnim utjecajem na okoliš. Postoje zakoni i propisi u oblasti zaštite okoliša koji su usklađeni s evropskim standardima. Također, postoji evropski standard za odgovorno rudarstvo koji propisuje najbolju praksu za rudarstvo.
Lažne tvrdnje o rudarstvu su dovela do osporavanja mnogih obrazovnih institucija, poput Rudarsko-geološkog fakulteta. Kada je riječ o „Rio Tintu“, garancije za poštivanje ekoloških procedura trebaju biti u ugovorima i standardima poput IRMA standarda.
Iako izgradnja bilo kojeg objekta utječe na okoliš, važno je minimizirati utjecaj i poštovati propise i standarde. Projekt „Jadar“ zauzima vrlo malo obradive zemlje u Srbiji, a utjecaj na okoliš može se kontrolirati kroz monitoring izlaznih parametara.
Sumporna kiselina se koristi za obradu litijuma, ali nije opasna ako se koristi pravilno. Nigdje u svijetu nisu zabilježeni slučajevi masovnog trovanja sumpornom kiselinom. Besmislene su tvrdnje o „gušenju sumpornim gasovima“.
Konačna odluka o otvaranju rudnika trebala bi biti donesena na temelju stručnih analiza i preporuka radne grupe sastavljene od stručnjaka različitih profila. Važno je poštivati propise i standarde kako bi se minimalizirao utjecaj na okoliš.
