Mnoge vozače je barem jednom iznenadila kamera za mjerenje brzine zbog koje su naglo kočili i pitali se hoće li ih udariti po džepu. Tokom godina tehnologija je napredovala, a policija na sve više lokacija kontrolira brzinu. Ali mnogo je pitanja koja vozače ostavljaju u nedoumici.
Najviše se vodi polemika na koliko metara snimaju, je li kasno kočiti kad je ugledaju, hoće li blicati kada prekorače brzinu, ali i koliko ju je dopušteno prekoračiti. Stoga smo pitali policiju sve detalje o fiksnim kamerama na cesti.
Neprilagođena brzina je jedna od četiri glavne ubice u saobraćaju, a policija moguće rješenje tog problema vidi u radarima. Lokacije se biraju prema analizi rizika pojedinih dionica saobraćajnica te u saradnji s lokalnom zajednicom.
Ovi uređaji koriste elektromagnetne valove za mjerenje brzine vozila, omogućujući precizno praćenje saobraćaja. Moderne verzije mogu istovremeno pratiti više voznih traka i snimati vozila iz oba smjera, a policija je otkrila na koliko metara snimaju vozače.
„Uređaji detektuju brzinu vozila na udaljenostima od 10 do 100 metara. Osim brzine, kamere bilježe i ostale podatke koji su potrebni za identifikaciju vozila (registarska oznaka vozila, tip vozila, saobraćajna traka, smjer kretanja vozila, datum i vrijeme, serijski broj uređaja, GPS koordinate te drugo).
Vozač tako može dobiti više kazni jer se, uz prekršaje nepoštovanja dopuštenih brzina kretanja vozila, fiksnim mjerilima posredno mogu utvrditi i prekršaji nepropisnog korištenja mobitela te nekorištenje sigurnosnog pojasa za vrijeme vožnje“, objasnili su.
Policajci su dodali: „Granice dopuštene greške za predmetna mjerila iznose ± 3 km/h za brzine do 100 km/h, odnosno ± 3 odsto za brzine iznad 100 km/h. Policijski službenici prilikom utvrđivanja prekršaja za brzine do 100 km/h računaju sigurnosnu razliku od 10 km/h, a za brzine veće od 100 km/h ta sigurnosna razlika iznosi 10 procenata.“
Vozače često buni hoće li dobiti kazne ako kamera nije blicala, odnosno da li ih je radar snimio. Iz MUP-a su objasnili kako više nema blicanja, već diskretna infracrvena rasvjeta omogućava taj svjetlosni šou i prekršaji se snimaju na način koji neće ometati vozače.
Stoga se vozači ne mogu oslanjati na svjetlosni efekt kako bi znali hoće li na njihovu adresu stići kazna.
Isto tako, ako su prekoračili brzinu, neće ih spasiti ni loši vremenski uslovi jer su mjerila brzine predviđena za rad u svim vremenskim uslovima.
Nakon što je vozilo fotografisano to se komunikacijskim kanalima šalje u informacioni sistem MUP-a. Na temelju registarskih oznaka vozila dolazi do ličnih podataka o vlasniku vozila i njegovoj adresi prebivališta. Generiše se Obavijest o počinjenom prekršaju koja se putem pošte dostavlja vlasniku vozila.
Vrijeme uručenja kazne od utvrđivanja prekršaja se razlikuje od policijske uprave do policijske uprave, ali nastoji se da se to obavi u što kraćem vremenu. Počinilac ne može biti kažnjen prije nego što dobije Obavijest o počinjenom prekršaju.
Rijetko dolazi do greške kamere za nadzor brzine. Ako do toga dođe, onda je uglavnom problem u identifikaciji vozila.
U relativno malom postotku slučajeva zbog refleksije radarskog snopa može se dogoditi da se pogrešno izmjeri brzina vozila. Policijski službenici su na ovakve situacije upozoreni te ih znaju prepoznati.
Osim greške radara, vozači se znaju koristiti različitim trikovima kako bi prekrili registarske oznake i izbjegli kazne, što policijski službenici sankcionišu u nadzoru saobraćaja.
Ako se na motociklu snimi registarska oznaka, postupa se kao sa svim počiniocima prekršaja, a ako se snimi prednji dio motocikla i postoji mogućnost utvrđivanja identiteta i sprovođenja kriminalističkog istraživanja, naplatiće se kazna. Fiksne kamere se u postupanjima kombinuju s ručnim kamerama.
Nadam se da vam je ovaj članak bio koristan i informativan. Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
