NASA-ino svemirsko letjelica Cassini završila je svoju misiju proučavanja Saturna i njegovih satelita, uključujući najveći Saturnov mjesec Titan, kada je 2017. godine pala na površinu Saturna. Međutim, tek sada se analizira dio velike baze podataka prikupljene tokom 13 godina istraživanja Saturnovog planetarnog sistema.
Cassini je sakupio nove podatke o tečnim ugljikovodicima na površini Titana, drugog najvećeg mjeseca Sunčevog sustava, koji je intenzivno proučavan u potrazi za izvanzemaljskim životom. Titan je obavijen narančastom maglom, a jedino je nebesko tijelo pored Zemlje koje ima tekuća mora na površini, iako su ta tijela sastavljena od azota i organskih spojeva metana i etana.
NASA-ina studija obuhvatila je tri mora blizu sjevernog pola Titana: Kraken Mare, najveće koje pokriva površinu sličnu Kaspijskom moru, Ligeia Mare, drugo po veličini, s površinom sličnom Velikom jezeru u Sjevernoj Americi i Punga Mare, veličine Viktorijinog jezera u Africi. Hemijski sastav ovih metana bogatih mora varira ovisno o njihovoj geografskoj širini.
Studija je također dokumentirala obim i širenje valova na površini mora, što upućuje na aktivne morske struje, tzv. plimne struje koje se pojačavaju blizu ušća sporednih tokova nalik rekama u mora.
Titan, širok 5.150 kilometara, drugi je po veličini satelit Sunčevog sustava nakon Jupiterovog Ganymeda i veći od planete Merkura. Titan i Zemlja su jedini nebeski tijela u Sunčevom sustavu gdje tekućina iz oblaka pada na površinu, teče kao rijeka, ulijeva se u mora i jezera na površini i isparava nazad u atmosferu gdje počinje hidrološki proces iznova.
