MNOGI SLAVE VIDOVDAN, A NE ZNAJU KO JE BIO SVETI VID: Svetitelj iz ranog hrišćanstva koji je činio čuda i svedočio veru u najtežim vremenima

Dragoljub Gajić avatar

Danas, na Vidovdan, srpski narod slavi Svetog mučenika kneza Lazara i srpske mučenike, kao i Svetog Vita, svetitelja čiji je kult duboko ukorenjen u srednjovekovnoj tradiciji. Vidovdan je dan sećanja na Kosovo polje i herojsku žrtvu kneza Lazara, koji stoji kao primer nepokolebljive vere i hrabrosti.

Sveti mučenici Vit, Modest i Kriskentija predstavljaju svetla lica hrišćanstva iz drugog veka i proslavljaju se kako u pravoslavnoj tako i u katoličkoj crkvi. Sveti Vit je rođen u Siciliji, od slavnih ali nepobožnih roditelja, i od rane mladosti je pokazivao svetost i veru. Kroz mnoga čudesa i čudesna isceljenja, Sveti Vit je najavljivao svoju svetost i veru, potvrđenu i anđeoskim prisustvom.

Sveti Vit je išao u Rim na poziv cara Dioklecijana, gde je izgonio zlog duha iz carevog sina. Umesto nagrade, car ga je mučio jer se Sveti Vit nije poklonio idolima. Na kraju, Gospod ga je oslobodio i vratio u Likaniju, gde se on, Modest i Kriskentija upokojiše. Danas se mošti Svetog Vita nalaze u Pragu.

U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali Svetog Vita, što se vidi iz njegovog pominjanja u Miroslavljevom jevanđelju iz 12. veka. Međutim, njegov kult je počeo da slabi početkom 15. veka, kada su sećanja na Svetog Vita počela da blede zbog povezanosti sa Kosovskim bojem.

Danas, kroz molitve i liturgije se sećamo hrabrosti i žrtve kneza Lazara, kao i svetosti i čudotvorstva Svetog Vita. Njihove priče nas podsećaju na važnost vere, hrabrosti i predanosti, koje su oblikovale naš narod i njegovu istoriju. Vidovdan i Sveti Vit ostaju trajni simboli naše vere i identiteta, podsećajući nas na snagu koju pronalazimo u duhovnoj tradiciji.

Venčanje u crkvi Lazarica, svetinji iz doba kneza Lazara, donela je oživljavanje tradicije srednjovekovne Srbije, pružajući nezaboravno iskustvo mladencima i njihovim gostima. Na današnji praznik se sećamo herojske žrtve Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine, uz pomen svih stradalih koji su dali svoje živote za slobodu naroda.

Kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, ističući njihov značaj za našu istoriju i identitet. Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade, podsećajući nas na važnost duhovnog nasleđa koje smo nasledili.

Dragoljub Gajić avatar
Pretraga
Najnoviji Članci