Malo znanja i 500 evra dovoljno za hakovanje satelita

Dragoljub Gajić avatar

Američki istraživači su nedavno otkrili da hakeri mogu lako pristupiti velikim količinama osetljivih ličnih i vojnih informacija sa satelita u svemiru, koristeći jednostavne skener uređaje koje je moguće napraviti u kućnoj radinosti. Trošak izrade ovih uređaja iznosi samo oko 500 evra, što postavlja ozbiljna pitanja o bezbednosti satelitskih komunikacija.

Naučnici sa kalifornijskog univerziteta u San Dijegu i Univerziteta Merilenda sproveli su istraživanje tokom sedam meseci, tokom kojeg su skenirali internet saobraćaj sa 39 satelita u geostacionarnoj orbiti, kao i 411 transpondera. Ovi transponderi su primali signale sa satelita, a sistem za skeniranje su sastavili koristeći lako dostupne komponente. Tokom istraživanja, prikupljeni su nešifrovani podaci, uključujući tekstualne poruke, brojeve telefona, istoriju poziva i istoriju pretraživanja interneta, što ukazuje na ozbiljne propuste u bezbednosti.

Jedan od najzabrinjavajućih nalaza bio je pristup nešifrovanim podacima američkih vojnih brodova, kao i informacijama od meksičke vlade i vojske. Ovi podaci uključuju administrativne izveštaje, reference na lokacije vojnih terminala, a čak su identifikovane i trenutne lokacije trupa i saobraćaja. Istraživači su naglasili da su ove informacije mogle da budu presretnute od strane svakoga ko ima jasan pogled ka nebu i jednostavnu opremu, poput TV satelitskih antena.

Ovo istraživanje ukazuje na ozbiljan problem sa bezbednošću satelitskih komunikacija, jer se ranije verovalo da su ovakvi napadi mogući samo za aktere s naprednom opremom, kao što su vojska ili obaveštajne službe. Istraživači su naglasili da organizacije ne prate redovno bezbednost svojih satelitskih veza, što može imati ozbiljne posledice.

Prema podacima Evropske svemirske agencije, u Zemljinoj orbiti trenutno se nalazi oko 12.500 aktivnih satelita, dok američka neprofitna organizacija Union of Concerned Scientists beleži 590 satelita u geostacionarnoj orbiti. Ovi sateliti često služe telekomunikacionim kompanijama i za praćenje vremenskih uslova, ali se koriste i za privatne i bezbedne mreže u komercijalne i vojne svrhe. Na svakom od ovih satelita nalazi se više desetina transpondera koji pojačavaju signale i šalju ih nazad na zemlju.

Iako bi uobičajena praksa trebala da bude šifrovanje podataka koji se prenose između satelita i zemaljskih stanica, istraživači su otkrili da to nije bio slučaj sa presretnutim signalima. Postoji očigledan nesklad između očekivanja korisnika o zaštiti njihovih podataka i stvarnog nivoa zaštite. Kako su istraživači otkrili, jedan od razloga za nedostatak šifrovanja je taj što enkripcija može zahtevati dodatne troškove za licence, što može smanjiti prihode kompanija.

Naime, šifrovanje povećava troškove prenosa podataka, a kompanije poput Panasonic-a su priznale da bi to moglo smanjiti njihov prihod i do 30 procenata. Ovo postavlja pitanje koliko su telekomunikacione kompanije spremne da investiraju u sigurnost svojih mreža.

Za potrebe istraživanja, naučnici su sastavili raščlanjivač saobraćaja koristeći jednostavne komponente, uključujući TV satelitsku antenu i prijemnik signala. Tokom sedam meseci, svakodnevno su skenirali 411 transpondera, prikupljajući podatke o signalima koje su emitovali. Iako je sistem tehnički jednostavan, istraživači upozoravaju da bi potencijalni hakeri morali da imaju određeno tehničko znanje kako bi precizno usmerili antene ka više satelita i tumačili dobijene podatke.

Ova otkrića ukazuju na urgentnu potrebu za unapređenjem bezbednosti satelitskih komunikacija, kako bi se zaštitili osetljivi podaci i osigurala sigurnost nacionalnih i vojnih informacija.

Dragoljub Gajić avatar
Pretraga