Kvantna fizika može da reši najveći problem bezbednosti? Prvi eksperiment koji vezuje identitet za fizičku poziciju

Dragoljub Gajić avatar

Naučnici su nedavno predstavili inovativnu tehniku koja koristi principe kvantne fizike za potvrdu lokacije korisnika, što bi moglo značajno unaprediti bezbednost u digitalnim komunikacijama. Ova tehnika, poznata kao „kvantna verifikacija lokacije“, omogućava da se utvrdi da li neka osoba zaista nalazi na određenoj poziciji, čime se može smanjiti rizik od fišing napada i neovlašćenog pristupa osetljivim sistemima, kao što su infrastrukture vezane za nuklearno oružje.

Fizičarka Abigejl Gukin predstavila je ovu metodu 18. marta na konferenciji Američkog fizičkog društva, a njen rad je izazvao veliku pažnju među stručnjacima. U osnovi, metoda se oslanja na fenomen kvantne spletenosti, što znači da su dve čestice usko povezane, čak i kada su udaljene jedna od druge. Ovo bi moglo biti ključno za razvoj takozvanog „kvantnog interneta“, koji obećava ekstremno sigurne komunikacije.

U okviru sistema kvantne verifikacije lokacije, učestvuju dva „verifikatora“ i jedan „dokazivač“. Verifikatori se nalaze na različitim pozicijama i šalju nasumične brojeve dokazivaču, koji zatim treba da izvrši određena merenja. Jedan od verifikatora stvara par spletenih fotona, od kojih jedan zadržava, dok drugi šalje dokazivaču. Ovi fotoni se zatim mere u pogledu polarizacije, što predstavlja pravac oscilovanja elektromagnetnog talasa.

Nakon što dokazivač vrati rezultate merenja, verifikatori ih upoređuju. Da bi sistem bio uspešan, rezultati merenja moraju pokazivati snažnu korelaciju. Ukoliko bi prevarant pokušao da presretne foton i tako manipuliše podacima, ova korelacija bi bila narušena, čime bi se otkrila prevara. Ova metoda se zasniva na ograničenju brzine svetlosti i specifičnostima kvantnih merenja, što doprinosi njenoj sigurnosti.

Eksperiment koji je testirao ovu tehniku izveden je u Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju (NIST) u Boulderu, Kolorado. Istraživači su postavili dve verifikacione stanice na udaljenosti od oko 200 metara, povezane optičkim vlaknima sa dokazivačem koji se nalazio između njih. Rezultati su pokazali da ova metoda može efikasno locirati poziciju korisnika, što je značajan korak napred u oblasti kvantne komunikacije.

Tehnika se oslanja na Belov test bez rupa u argumentaciji, rigorozan test koji dokazuje da se korelacije između fotona ne mogu objasniti klasičnim teorijama. Ovo potvrđuje paradoksalne, ali stvarne osobine kvantne fizike, čime se otvara nova dimenzija u razumevanju kvantnih fenomena.

Kako ističe Gukin, ovo je prvi put da se na opipljiv način povezuje fizička lokacija osobe sa informacijama koje razmenjuje. Razvoj ove metode mogao bi radikalno promeniti pejzaž bezbednosti u komunikacijama, omogućavajući sigurniju razmenu podataka i smanjenje rizika od cyber napada.

U svetu gde je digitalna bezbednost postala ključno pitanje, ovakve inovacije su od izuzetne važnosti. Sa sve većim brojem napada na privatne i državne sisteme, potreba za sigurnim komunikacijama nikada nije bila veća. Kvantna verifikacija lokacije predstavlja potencijalno rešenje koje može doprineti jačanju sigurnosnih protokola i zaštiti od prevara.

Kako se tehnologija razvija, tako i mogućnosti korišćenja kvantne verifikacije lokacije mogu postati sve šire, a njen uticaj na različite sektore, od finansija do nacionalne bezbednosti, može biti značajan. Sa daljim istraživanjem i razvojem, ova metoda bi mogla postati standard u bezbednoj komunikaciji, čime bi se unapredila zaštita podataka na globalnom nivou.

Dragoljub Gajić avatar