Koje evrovizijske pesme vole evropski političari

Dragoljub Gajić avatar

Najveći muzički događaj godine okuplja Evropljane oko malih ekrana, ali iza šarenila, zabave i pevljivih melodija, Evrovizija ima i političku stranu. Na evergrin pesme predstavljene tokom sedamdeset godina duge istorije Evrosonga, nisu imuni ni visoki zvaničnici Evropske unije, koji su za Politico otkrili svoje favorite.

Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen izjavila je za taj list da je za nju najznačajnija evrovizijska pesma svih vremena „Waterloo“, hit grupe ABBA iz 1974. godine. Švedski klasik je bio „više od pobednika Evrovizije“; postao je „deo evropskog kulturnog nasleđa i pokrenuo jednu od najznačajnijih pop grupa u istoriji“.

Ipak, pesma koja najviše dirne u srce nemačku političarku je „Ne partez pas sans moi“ Selin Dion, s kojom je 1988. donela pobedu Švajcarskoj. „Kakav glas, kakva emocija… A, od novijih izvođača, mislim da je energija u ‘Euphoria’ od Lorin 2012. godine neuporediva!“, ocenila je Fon der Lajen.

I predsednik Evropskog saveta Antonio Košta voli Evroviziju, a njegov omiljeni evrovizijski nastup donela je Paulo de Karvaljo 1974. sa pesmom „E depois do adeus“. Iako pesma nije uspela da pobedi na takmičenju, postala je himna za Revoluciju karanfila samo tri nedelje kasnije, čime je započela demokratsku tranziciju zemlje.

Predsednica Evropskog parlamenta Roberta Mecola i visoka predstavnica za spoljne poslove i bezbednosnu politiku Kaja Kalas nisu odgovorile na zahtev za svoje omiljene evrovizijske pesme.

Evroviziju tradicionalno obeležavaju zabave i zajednička gledanja prenosa koje organizuje diplomatski kor Brisela. Na primer, prošle godine je predstojeće dansko predsedavanje Savetom EU organizovalo zajednički prijem sa ambasadom Švajcarske, tadašnjim domaćinom takmičenja. Međutim, ove godine je događaj u senci žestokih protesta.

Španija, Holandija, Irska, Island i Slovenija objavile su da će bojkotovati takmičenje zbog učešća Izraela, koji ove godine predstavlja Noam Betan. U Briselu je takođe u utorak održan događaj „Ujedinjeni za Palestinu“, koji je najavljen kao „alternativa Evroviziji“.

Prema rečima izraelskih zvaničnika, uoči takmičenja pojavile su se desetine hiljada antisemitskih objava na internetu. Miki Zohar, izraelski ministar kulture i sporta, rekao je da su pozivi na bojkot „sramotni i licemerni“. „Takmičenje je, kako je rekao, proslava muzike, kulture i bratstva među narodima, a ne platforma za osvajanje političkih poena“, dodao je.

U svakom slučaju, prema kladionicama, Noam Betan je tek četvrti na listi favorita za pobedu, a ispred njega su Finska, Australija i Grčka. Ko će odneti pobedu ove godine, saznaćemo večeras, kada će biti održano finale ovogodišnje Evrovizije, na kojem predstavnici Srbije, grupa Lavina, nastupa deveta po redu.

Ova situacija osvetljava složen odnos između muzike i politike, posebno u kontekstu međunarodnih tenzija. Iako je Evrovizija u suštini takmičenje u pevanju, ona često postaje arena za izražavanje stavova i protesta, što dodatno komplikuje atmosferu oko ovog popularnog muzičkog festivala.

Dok se milioni gledalaca pripremaju da uživaju u nastupima i melodijama, važno je imati na umu da iza svake pesme stoje priče, emocije i, ponekad, političke poruke. U svetu koji se suočava s brojnim izazovima, Evrovizija ostaje mesto gde se umetnost susreće sa stvarnošću, a muzika postaje sredstvo za povezivanje ljudi iz različitih kultura i pozadina.

Dragoljub Gajić avatar
Pretraga
Najnoviji Članci