„Jezik“ šimpanzi podseća na ljudsku komunikaciju: Naučnici otkrili neverovatne sličnosti

Dragoljub Gajić avatar

Naučnici su nedavno objavili značajno istraživanje koje ukazuje na to da šimpanze poseduju mnogo složeniji sistem komunikacije nego što je ranije bilo poznato. Ova studija, objavljena u časopisu Science Advances, otkriva da šimpanze koriste zvučne signale na način koji podseća na osnovne elemente ljudskog jezika. Istraživanje je sprovedeno u Obali Slonovače, gde su naučnici snimali tri grupe šimpanzi kako bi analizirali njihove komunikacijske obrasce.

U okviru istraživanja, utvrđeno je da šimpanze kombinuju različite zvuke na način koji je sličan korišćenju idioma kod ljudi. Na primer, one menjaju redosled zvukova kako bi stvorile nova značenja, što ukazuje na to da njihova komunikacija nije jednostavna i da uključuje složene strukture. Ovi rezultati predstavljaju prvi dokumentovani slučaj složenosti u komunikaciji kod životinja, što otvara nova pitanja o evoluciji jezika.

Naučnici veruju da je sposobnost šimpanzi da kombinuju zvukove i kreiraju složenije izraze važan korak u razumevanju prelaza od jednostavnih komunikacijskih sistema kod životinja do kompleksnijih oblika komunikacije, kakav je ljudski jezik. Ova otkrića podstiču dalja istraživanja o tome kako su se jezičke veštine razvijale tokom vremena i kakvu ulogu su različite vrste primata igrale u tom procesu.

U drugoj studiji, koja je objavljena prošlog meseca, slični nalazi su zabeleženi kod bonoba, još jedne vrste primata. Ova studija je pokazala da bonobo takođe koriste kombinaciju zvukova kako bi formirali nešto što podseća na rečenice. Ova saznanja dodatno naglašavaju evolutivnu povezanost između ljudskog jezika i komunikacije kod drugih primata.

Ova istraživanja ne samo da obogaćuju naše razumevanje komunikacije kod šimpanzi i bonoba, već takođe pružaju uvid u to kako su se složeni jezički sistemi mogli razviti tokom evolucije. Prema naučnicima, razumevanje ovih obrazaca može pomoći u razjašnjavanju načina na koji su ljudi razvijali svoje jezičke sposobnosti i kako su se oni razlikovali od komunikacije kod drugih vrsta.

U svetlu ovih otkrića, važno je razmisliti o tome kako komunikacija kod životinja može da reflektuje složenije društvene strukture i interakcije u njihovim zajednicama. S obzirom na to da su šimpanze i bonobo takođe poznate po svom visokom nivou socijalne inteligencije, istraživanje njihovih komunikacionih obrazaca može pružiti važne uvide u dinamiku njihovih društava.

Kao što se može primetiti, istraživanje komunikacije kod životinja izaziva sve veće interesovanje među naučnicima, a rezultati ovih studija mogu imati dalekosežne posledice za razumevanje evolucije jezika. Očekuje se da će buduća istraživanja dodatno razjasniti kako različite vrste koriste komunikaciju i kako su se te veštine razvijale tokom vremena.

Sve u svemu, rezultati ovog istraživanja pokazuju da šimpanze poseduju sposobnosti koje su mnogo složenije nego što smo ranije pretpostavljali. Ova otkrića mogu izazvati promene u načinu na koji posmatramo komunikaciju među životinjama i njenoj povezanosti s ljudskim jezikom. Kako se nova saznanja budu pojavila, biće zanimljivo pratiti kako će se naše razumevanje evolucije jezika i komunikacije kod primata dalje razvijati.

Dragoljub Gajić avatar