Na suđenju Urošu Blažiću, koji je optužen za masakr u Malom Orašju u kojem je ubio devetoro ljudi i ranio 12 osoba, svedočili su preživeli i porodice žrtava. Nikola Mitrović, jedan od preživelih, nije poznavao optuženog niti žrtve, a svedoci su potvrdili da nisu bili u sukobu sa Blažićem. Roditelji stradalih su izrazili želju za osvetom, posebno kriveći njegovog oca i majku. Tokom suđenja su se smenjivali potresni momenti, majke su opisivale poslednje trenutke sa svojom decom. Poruke osvete su upućene optuženicima, a roditelji su pozivali na pravdu.
Svedoci su detaljno opisivali krvavu noć, kako je Blažić pucao na okupljene mlade ljude kod spomenika u Ravnom Gaju. Roditelji su izražavali svoju bol i bes, poručujući optuženima da će im se osvetiti. Jedan otac je izjavio da će sam presuditi Blažiću, dok su majke opisivale poslednje trenutke sa svojom decom.
Tokom suđenja, svedoci su dali uznemirujuće detalje o događajima kobne noći. Taksista koji je vozio Blažića je ispričao kako ga je optuženi prisilio da ga vozi naoružanog bombama, a ubrzo nakon toga je otišao u policiju da prijavi šta je doživeo. Porodice žrtava su izrazile svoj gnev i ogorčenje prema optuženima, izjavljujući da im je uništeno sve i kako traže osvetu.
Porodice žrtava su se između suza i jecaja obraćale sudu, izražavajući svoju bol i traženje pravde. Svaki svedok je dao svoju verziju događaja, opisujući stravične trenutke masakra. Optuženi su saslušavali svedočenja sa nepokolebljivim izrazom lica, dok su porodice žrtava izražavale svoju želju za osvetom. Suđenje se nastavlja uz izraze tuge i gubitka, dok se čeka pravda za stradale.
