Istraživači otkrili endemsku bubu: Remyella spanovicae

Dragoljub Gajić avatar

Srpski entomolozi su napravili značajno otkriće u pećini na vrelu Đerekarske reke, gde su otkrili novu vrstu pećinske bube. Ova pećina se nalazi u selu Đerekare, blizu Tutina na Pešterskoj visoravni, koja se graniči sa Crnom Gorom. Insekt je nazvan Remyella spanovicae, u čast Ivani Španović, našoj najuspešnijoj atletičarki.

Profesor Srećko Ćurčić sa Biološkog fakulteta u Beogradu je objasnio u emisiji Euronews jutro da je nova vrsta tvrdoškoljca mala, dimenzija između 4 i 5 mm, depigmentisana i izdužena, s delimičnom smešom smeđe boje. „Pod lupom i jačim osvetljenjem mogu se čak videti i unutrašnji organi, što ukazuje da je insekt delimično providan. Ima izuzetno dugačke ekstremitete, kako noge tako i antene, pri čemu su kod mužjaka duže nego kod ženki, čak i duže od samog tela. Ova vrsta je slepa, što je logično jer živi u mraku. Pronašli smo je samo u zadnjem delu pećine,“ kazao je profesor Ćurčić.

Profesor je takođe naglasio važnost izbora lokacije za potragu. „Prvo se vrši proračun i sumiranje prethodnih rezultata u određenom području. Poznato je da je do tada otkriveno pet vrsta ovog roda remijela, usko lokalizovanih na području Pešterske visoravni. U fokusu nam je bilo područje sela Đerekare, gde smo pretpostavili da bi mogla biti nova vrsta. Interesantno je da u istom selu već živi jedna vrsta, remijela husoni,“ dodao je.

Nakon što su insekti pronađeni u pećinama, oni se šalju u laboratoriju na dalja ispitivanja kako bi se utvrdilo da li predstavljaju novu vrstu. Španovićkina remijela se, na osnovu DNK analize, razlikuje za oko 10 odsto od drugih srodnih vrsta. „Glavni deo istraživanja, odnosno poređenje vrsta, sledi kasnije u našoj laboratoriji. Koristili smo dve metode: čistu morfološku metodu i metodu poređenja DNK sa srodnim vrstama. Oba pristupa su nedvosmisleno potvrdila da se radi o novoj vrsti, s velikim genetičkim razlikama u odnosu na srodne,“ istakao je profesor.

Rod remijela egzotičnog izgleda živi u uskom području planina koje okružuju Peštersku visoravan, ali ne i u njenom središtu. „Stručan termin za takvu pojavu je stenoendemid, što označava vrstu koja živi samo na jednom specifičnom lokalitetu. U našem slučaju, ta vrsta se nalazi samo u jednoj pećini i nigde drugde,“ objašnjava Ćurčić.

Procena starosti ove vrste iznosi između dva i pet miliona godina, iako je precizno utvrđivanje teško. „Smatra se da su u periodu između miocena i pliocena na području Pešterske visoravni postojala jezera sa slatkom vodom, koja su mogla predstavljati barijere za širenje ovih vrsta. Ove vrste se danas nalaze u delovima pećina koje su veoma vlažne, što sugeriše da su voda i ekološki uslovi odigrali ključnu ulogu u njihovom razdvajanju,“ rekao je profesor.

Celo ovo istraživanje predstavlja značajan doprinos razumevanju biodiverziteta Srbije i potencijalno otkriva nove informacije o evoluciji i prilagodbi vrsta u specifičnim ekosistemima. Ovaj otkriće podseća na važnost očuvanja prirodnih staništa i istraživanja koja se sprovode kako bi se otkrile skrivene blagodati naše prirode.

U razgovoru sa profesorom Srećkom Ćurčićem, obuhvaćene su sve ove teme, a čitav intervju možete pogledati u videu na početku teksta.

Dragoljub Gajić avatar
Pretraga
Najnoviji Članci