VAŠINGTON – Skoro dve trećine rasa pasa ima značajnu količinu vučjeg DNK, što ukazuje na to da su se domaći psi i vukovi ukrštali tokom proteklih nekoliko milenijuma. Ovo je pokazalo najnovije istraživanje koje je objavljeno u Zborniku radova američke Nacionalne akademije nauka.
Istraživač u američkom Muzeju prirodne istorije, Odri Lin, koja je vodeći autor ovog istraživanja, izjavila je da je moguće da se psi i vukovi ukrštaju, iako je hibridizacija retka. Pre ove studije, postojala je opšteprihvaćena pretpostavka da psi ne mogu imati značajne količine vučjeg DNK da bi se smatrali psima.
Ovo istraživanje je došlo kao rezultat analize genoma više od 100 rasa pasa, a istraživači su otkrili da su psi u stvari genetski bliži vukovima nego što je to ranije verovano. Prethodna istraživanja su sugerisala da domaći psi potiču od vukova, ali je ovo novo istraživanje pokazalo da su se genetski materijali ovih vrsta mešali u mnogo većoj meri nego što je to bilo poznato.
Odri Lin je istakla da je ovo istraživanje značajno jer menja način na koji gledamo na evoluciju pasa. „Ovo otkriće može promeniti naše razumevanje kako su se psi razvijali i kako su se prilagodili ljudskim društvima“, rekla je ona.
Istraživači su koristili moderne tehnike sekvenciranja genoma kako bi analizirali DNK različitih rasa pasa i utvrdili koliko njih deli genetski materijal sa vukovima. Uočeno je da su neki psi, poput sibirske haskije, imali posebno visoke nivoe vučjeg DNK, dok su druge rase, kao što su labradori ili bokserski psi, imali znatno manje.
Ova studija takođe otvara nova pitanja o tome kako se ponašanje pasa može povezati sa njihovim genetskim poreklom. Za neke rase koje imaju više vučjeg DNK, može se pretpostaviti da su sklone instinktima koji su karakteristični za vukove, kao što su lovačke osobine i instinkti čopora. Ovo može pomoći vlasnicima pasa da bolje razumeju ponašanje svojih ljubimaca i kako da ih treniraju na efikasniji način.
Takođe, istraživanje može imati implikacije na očuvanje vrsta. S obzirom na to da su psi i vukovi genetski srodnici, može se postaviti pitanje kako ova hibridizacija utiče na očuvanje vukova u divljini. Naime, mešanje genetskog materijala između pasa i vukova može dovesti do smanjenja genetske raznolikosti vukova, što može biti problematično za njihov opstanak.
Lin je napomenula da je važno da se nastavi sa istraživanjem ovih genetskih veza kako bi se steklo dublje razumevanje evolucije pasa i njihovih predaka. „Moramo istražiti kako su se ti procesi odvijali kroz istoriju i kako su psi postali takvi kakvi su danas“, dodala je ona.
Istraživanje je izazvalo veliko interesovanje u naučnoj zajednici, a mnogi stručnjaci veruju da će rezultati imati dugoročne posledice na biologiju i ekologiju. Osim toga, ovo otkriće može promeniti i način na koji se psi tretiraju u društvu, s obzirom na to da su njihove karakteristike i ponašanje duboko ukorenjeni u njihovoj genetskoj strukturi.
Na kraju, istraživanje je još jednom pokazalo koliko je važno nastaviti sa proučavanjem naše prirodne sredine i životinjskih vrsta koje nas okružuju. Razumevanje genetskih veza između pasa i vukova može nam pomoći da bolje zaštitimo i očuvamo ove vrste, kao i da obogatimo naše znanje o domaćim životinjama koje su deo naših života.
