Hemičari sa holandskog Univerziteta u Amsterdamu (UvA) otkrili su tajnu Rembrantove slike „Noćna straža“ (1642) koja je godinama intrigirala stručnjake i ljubitelje umjetnosti širom svijeta. Korištenjem visokotehnoloških spektroskopskih tehnika, istraživači su identifikovali prisustvo zlatnih pigmenata u delikatnim detaljima ovog remek-dela.
Studija, objavljena u časopisu Heritage Science, otkrila je da je Rembrant namjerno kombinovao arsen sulfid sa drugim pigmentima kako bi postigao zlatni sjaj u svojim slikama. Ova tehnika bila je primenjena na izvezenom kaputu i duplim rukavima poručnika Vilema van Rujtenburha, jednog od protagonista „Noćne straže“.
Istraživači sa UvA Instituta za molekularne nauke, Frederike Broers i Nuška de Kajzer, zajedno sa stručnjacima iz Rijksmuseuma u Amsterdamu, započeli su ovaj projekat 2019. godine kako bi rasvijetlili tajnu ovog remek-djela. Skeniranjem rendgenskom fluorescencijom, otkrili su prisustvo arsena i sumpora u Van Rujtenburhovoj odjeći, što ih je dovelo do zaključka da je Rembrant koristio pigmente arsena sulfida.
Ovo otkriće ne samo da će doprinijeti boljem razumijevanju Rembrantove tehnike slikanja, već dovodi u pitanje i prethodna vjerovanja o dostupnosti određenih materijala umjetnicima u Amsterdamu iz 17. vijeka. Sada se smatra da je širi spektar ovakvih materijala bio dostupan umjetnicima tog vremena, što otvara nova pitanja o Rembrantovoj inovativnosti i kreativnosti.
Istraživači su istakli važnost ovog otkrića za proučavanje istorije umjetnosti i restauracije starih umjetnina. Prisustvo ovih pigmenata u Rembrantovoj slici dodaje još jedan sloj kompleksnosti i ljepote ovom večnom remek-delu.
Osim toga, ova studija pokazuje kako primjena naučnih metoda može dati nova svijetla na tradicionalne umetničke tehnike i pristupe. Kombinacija hemije, tehnologije i umetnosti omogućava nam bolje razumijevanje procesa stvaranja remek-djela poput „Noćne straže“ i otkrivanje skrivenih tajni koje su godinama bile nepoznate.
Nadamo se da će ovaj projekat inspirisati i druge istraživače širom svijeta da istraže umetnička dela prošlih vremena na nov način, koristeći najnovije tehnologije i hemijske analize. Kroz ovakva istraživanja, možemo dublje ući u umjetnički svet prošlosti i otkriti nove dimenzije starih majstorskih dela.
U konačnici, ovo otkriće pokazuje koliko je važno povezivanje nauke i umetnosti u proučavanju kulturnog nasleđa i istorije umetnosti. Samo kroz zajednički rad naučnika i umetnika možemo dobijati nova svijetla na prošlost i stvaranje mostova između različitih disciplina koje nam pomažu da bolje razumemo svet oko nas.
