DRUGA „AJVARIJADA“ U NIŠU, UPRKOS KIŠI, OKUPILA DESETAK EKIPA IZ ČITAVE SRBIJE Đakonije kod Beogradske kapije

Dragoljub Gajić avatar

Učesnici druge „Ajvarijade“, koju je organizovalo udruženje „Višnja“ iz Niša, okupili su se minulog vikenda kod Beogradske kapije, a ni kiša nije mogla da omete ovo veselo takmičenje. Deset ekipa iz različitih krajeva Srbije nadmetalo se u pripremi omiljenog jesenjeg specijaliteta – ajvara. Na Tvrđavi se širio miris pečenih paprika, začina i dima sa roštilja, što je dodatno pojačalo festivalsku atmosferu.

Maja Sević, predsednica udruženja „Višnja“, naglasila je značaj ovog događaja za lokalnu zajednicu i tradiciju. „Ovaj kraj je poznat po paprici, koja je tajna dobrog ajvara, uz trud koji uložite u pripremu i dobru atmosferu,“ izjavila je Sević. Učesnici su se trudili da naprave što bolji ajvar, a ocenjivački žiri, na čelu sa penzionisanim profesorom Petrom Arsenkom, imao je težak zadatak. Ocenjivali su gustinu, uprženost i ukus ajvara, uzimajući u obzir različite tehnike pripreme koje dolaze iz različitih delova Srbije.

Ajvar iz južnih krajeva Srbije razlikuje se od onog sa severa, a razlike su često rezultat lokalnih običaja i navika. Dok neki dodaju patlidžan u svoj recept, što menja teksturu, tradicionalni ajvar priprema se isključivo od kvalitetne paprike. Ove razlike doprinose bogatstvu ukusa i raznovrsnosti ajvara, koji je postao simbol srpske kuhinje.

Manifestacija u Nišu nije bila samo takmičenje, već i prilika da se učesnice prisete starih vremena kada se ajvar pekao u crepulji i kada su se žene iz sela okupljale da zajedno pripreme zimnicu. Ova tradicija nije bila samo o hrani, već i o zajedništvu i povezivanju ljudi. Ove žene su istakle kako je priprema ajvara nekad bila ritual koji je okupljao porodice i prijatelje, stvarajući uspomene koje se prenose s generacije na generaciju.

Ove godine, učesnice iz dva udruženja, iz Malče i Oreovca, donele su svoje tajne recepte. Od klasičnog srpskog ajvara do makedonskog, svaka ekipa je imala svoj pristup i posebne dodatke koji su obogaćivali ukus. Vruće ulje, šećer, sirće, pa čak i crna kafa, neki su od sastojaka koji se koriste kako bi se dobio poseban ukus. Ovi mali dodaci čine svaku pripremu jedinstvenom i karakterističnom za određenu regiju.

Osim takmičenja, „Ajvarijada“ je pružila i priliku za druženje i razmenu iskustava među učesnicima. Mnogi su se prisetili vremena kada su se ajvari pravili u porodičnom okruženju, uz smeh i razgovor, i kako su ti trenuci jačali porodične veze i tradiciju. Učesnici su delili savete o pripremi ajvara, razmenjivali recepte i uživali u zajedničkom radu.

Organizatori su se potrudili da atmosfera bude vesela i opuštena. Posetioci su mogli uživati u raznim aktivnostima, a sve to je doprinelo da se „Ajvarijada“ postane jedan od omiljenih događaja u Nišu. Učesnici su se trudili da publici predstave ne samo svoj ajvar, već i deo svoje kulture i tradicije, beležeći tako važne trenutke u očuvanju srpske gastronomske baštine.

Ova manifestacija je pokazala da je ajvar više od samo hrane; to je simbol tradicije, zajedništva i ljubavi prema kulinarstvu. U svetu brze hrane, „Ajvarijada“ podseća sve nas na značaj očuvanja tradicija i vrednosti koje nas povezuju. Takođe, naglašava koliko je važno uživati u procesu pripreme hrane i deliti te trenutke s drugima.

Na kraju, „Ajvarijada“ u Nišu pokazala je da su tradicija i kultura živahne, te da je ajvar, kao deo srpske kuhinje, i dalje veoma cenjen i voljen među svim generacijama.

Dragoljub Gajić avatar