Detaljan vodič Fonda PIO za rehabilitovana lica

Dragoljub Gajić avatar

Mesečna naknada za osobe rehabilitovane prema Zakonu o rehabilitaciji za 2026. godinu iznosi 54.731 dinar, saopštio je danas Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO). Takođe, navedeno je da će naknada za 2025. godinu iznositi 49.072 dinara, za 2024. godinu 43.004 dinara, a za 2023. godinu 37.467 dinara. U prethodnim godinama, naknada je rasla, pa je tako za 2022. godinu iznosila 32.932 dinara, za 2021. godinu 30.037 dinara, a za 2020. godinu 27.460 dinara.

Mesečna novčana naknada rehabilitovanim osobama isplaćuje se jednom mesečno, i to 15. u mesecu za prethodni mesec. U slučaju smrti korisnika prava na ovu naknadu, osoba koja je snosila troškove sahrane nema pravo na naknadu pogrebnih troškova. Ova odluka je deo šireg okvira Zakona o rehabilitaciji koji se bavi rehabilitacijom i pravnim posledicama rehabilitacije ljudi koji su iz političkih, verskih, nacionalnih ili ideoloških razloga lišeni života, slobode ili drugih prava.

Prema ovom zakonu, rehabilitovani imaju pravo na poseban staž, koji im se računa u dvostrukom trajanju za vreme lišenja slobode. Pored toga, imaju pravo na mesečnu novčanu naknadu. Takođe, priznaje im se vreme nezaposlenosti po prestanku lišenja slobode kao poseban penzijski staž u efektivnom trajanju do dve godine, ako je nezaposlenost nastala zbog povrede prava i sloboda u skladu sa Zakonom o rehabilitaciji.

Da bi ostvarili pravo na mesečnu novčanu naknadu, rehabilitovana osoba mora imati najmanje osam godina posebno priznatog penzijskog staža. Važno je napomenuti da poseban penzijski staž priznat po Zakonu o rehabilitaciji nije isto što i staž po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, jer se ne registruje u matičnoj evidenciji. Ovaj poseban staž se priznaje samo kao osnov za ostvarivanje prava na mesečnu novčanu naknadu.

Rehabilitovani su obavezni da prilikom podnošenja zahteva uz zahtev dostave dokaze potrebne za odlučivanje, uključujući presudu kojom su rehabilitovani, kao i dokaze o dužini trajanja lišenja slobode i nezaposlenosti po prestanku lišenja slobode. Mesečna novčana naknada, prema Zakonu o rehabilitaciji, utvrđuje se u visini od 50 odsto prosečne neto mesečne zarade u Srbiji u prethodnoj godini, a pravo na naknadu ostvaruje se od dana podnošenja zahteva.

Ova regulativa omogućava rehabilitovanim osobama da se bar delimično oporave od posledica koje su pretrpele zbog lišenja slobode. Iako se iznosi naknada ne mogu smatrati dovoljnim za potpuni oporavak, oni predstavljaju važan korak ka vraćanju dostojanstva i prava onima koji su pretrpeli nepravdu.

U svetlu ovih informacija, važno je naglasiti da pravo na rehabilitaciju i naknadu ne samo da je pravno pitanje, već i pitanje socijalne pravde. Mnogi rehabilitovani se suočavaju sa teškim uslovima života nakon što su prošli kroz iskustva koja su ih traumatizovala. Država, kroz ovakve mere, pokazuje da je svestan ovih problema i da je spremna da pruži pomoć onima koji su pretrpeli nepravdu.

Iako se situacija u društvu konstantno menja, ova vrsta podrške može pomoći rehabilitovanim osobama da se ponovo uključe u društvo i da izgrade svoj život na stabilnim osnovama. U tom smislu, od suštinskog je značaja da se ovakve politike nastave i dalje razvijaju u cilju unapređenja kvaliteta života svih onih koji su bili pogođeni ovim teškim iskustvima.

Dragoljub Gajić avatar