Nenad Radulović, poznat kao Neša Leptir, danas bi proslavio svoj 66. rođendan. Nažalost, preminuo je sredinom februara 1990. godine, kada je saznao da boluje od raka testisa u uznapredovaloj fazi. Tokom lečenja, njegovi simptomi, kao što su hronični kašalj, dugo su bili pogrešno dijagnostikovani. Kada je konačno postavljena prava dijagnoza, operisan je na Vojno-medicinskoj akademiji i započeo terapiju, ali je ubrzo nastupila operacija metastaza na mozgu. Iako je povremeno imao poboljšanja, bolest je nastavila da napreduje, uzimajući mu život.
Njegov brat Željko Radulović se priseća Nešinog duhovitog načina na koji je znao da zabavi ljude. Kako je rekao, Neša je bio spontani komičar, koji je koristio interakciju sa publikom da bi stvorio humoristične trenutke. Tokom koncerata, često je reagovao na dobacivanja iz publike, stvarajući smešne situacije koje su ostavljale snažan utisak na prisutne. Neša je bio majstor improvizacije, koristeći trenutke iz stvarnog života kako bi ih pretvorio u šale.
Jedna od njegovih najpoznatijih šala dogodila se tokom snimanja „Indeksovog radio pozorišta“. U tom trenutku, Neša i njegovi prijatelji su se našli u malom studiju i zajedno su kreirali smešne situacije koje su ostale u sećanju. Željko se seća trenutka kada su snimali reklame u studiju, u kojem su se nalazili u oskudnom prostoru, ali su uspeli da stvore smešne dijaloge koji su nasmejali sve prisutne.
Neša je bio poznat po svojim „forama“. Na jednom koncertu, njegov klavijaturista je obavestio publiku da se Neša razboleo i da neće moći da nastupi. Međutim, Neša se prerušio i popeo na binu, izazivajući oduševljenje publike. Tokom koncerta, dao je signal da se svi poklone, govoreći: „Kako je to lepo kada vam se 4.000 ljudi pokloni!“ Ove situacije su pokazivale njegovu sposobnost da zabavi publiku, čak i kada se suočavao sa ozbiljnim problemima.
Iako je bio teško bolestan, Neša je zadržao svoj vedar duh do samog kraja. Pre operacije na mozgu, obratio se medicinskom osoblju rečima: „A sad, svi na svoje radne zadatke“, što svedoči o njegovom humoru i snazi karaktera. Čak i u trenucima kada je njegovo zdravlje bilo ugroženo, uspevao je da pronađe smeh i radost.
Neša Leptir je bio ne samo muzičar, već i talentovani glumac. Njegova karijera obuhvatala je nastupe u „Indeksovom radio pozorištu“, a bio je i frontmen grupe „Poslednja igra leptira“. Njegov jedini solo album „Niko nema što Piton imade“ bio je parodija na tadašnju muziku, a lik Slobodana Đorđevića Pitona pokazivao je njegovu kreativnost i smisao za humor. Njegova poslednja pesma, „Suze sa zvezda padaju“, napisana je dok je bio u bolnici, a muziku su komponovali članovi grupe „Neverne bebe“.
Neša Leptir je ostavio neizbrisiv trag u svetu muzike i komedije, a njegov humor i vedar duh i dalje žive u sećanjima mnogih. Njegova sposobnost da se suoči sa teškim situacijama uz osmeh i šalu ostaje inspiracija za sve. Na ovaj dan, sećamo se Neše Leptira kao velikog umetnika koji je, iako nije među nama, zauvek ostavio svoj pečat u srcima svojih obožavalaca.