Knjiga „100 godina Profesorske kolonije u Beogradu“, napisana od strane autorke Olge Ječmenice, predstavlja obeležavanje usvajanja Generalnog plana Beograda iz 1923. godine koji je predvideo izgradnju ovog naselja prema viziji britanskog urbaniste Ebenizera Hauarda, poznatog po konceptu vrtnog grada. Ova knjiga se vremenski podudara sa rekonstrukcijom Memorijalnog muzeja Nadežde i Rastka Petrovića, najstarijeg spomenika kulture u Profesorskoj koloniji.
Ljubica Luković, sestra Nadežde i Rastka Petrovića, je Narodnom muzeju u Beogradu poklonila vrednu porodičnu kolekciju koja obuhvata radove Nadežde Petrović, akvarele Rastka Petrovića, kao i dela Pabla Pikasa, Amedea Modiljanija, Žana Koktoa i drugih priznatih umetnika. Osim toga, u legatu se čuvaju lični predmeti, porodične fotografije i uspomene, biblioteka Rasta Petrovića, gramofonske ploče i putopisni filmovi. Nakon rekonstrukcije, Memorijalni muzej biće ponovo otvoren za javnost nakon dugih 38 godina.
Posetioci Profesorske kolonije ne smeju propustiti obilazak Vile Prendić, modernističke građevine arhitekte Milana Zlokovića, koja odražava funkcionalističke ideje Adolfa Losa. Kuća Milutina Milankovića takođe je značajna, budući da je u njoj živeo ovaj svetski poznati srpski naučnik.
Knjiga „100 godina Profesorske kolonije u Beogradu“ prati nastanak Generalnog plana Beograda i usvajanje koncepta vrtnog grada, te je posvećena slavnim stanovnicima ovog naselja, među kojima su akademici, intelektualci i naučnici. Profesorska kolonija je postala poznata po svojim eminentnim stanovnicima kao što su Fehim Barjaktarević, Ivan Đaja, Viktor Novak, Bogdan Popović, Nikola Saltikov, Aleksandar Leko, Jovan Erdeljanović, Uroš Džonić, Vinko Đurović, Borislav Lorenc, Jovan Kangrga i mnogi drugi.
Autorica Olga Ječmenica zaključuje da će priča o Profesorskoj koloniji napuniti sto godina 2026. godine, te da je ova knjiga skroman doprinos obeležavanju ovog jubileja. Gradnja prvog urbanistički uređenog naselja u Beogradu započela je 1926. godine prema konceptu vrtnog grada, koji je prvobitno bio namenjen radničkoj klasi, ali su prvi stanovnici postali akademici, intelektualci i naučnici.整掂što godina od osnivanja, Profesorska kolonija i dalje predstavlja važnu kulturnu i intelektualnu središte Beograda.